Voices from the future?

Mozda teorija da sve moje cure iz Vegasa
Pokupe madjionicari i nije tako lazna,al sretan sam
Jer nikada i nisam bio toliko dobar kockar
Da na 4 crno polje u Februaru stavim boga
I znas da lakse mi je zapaliti cigaru opet, i udahnuti, sreco
Jer mozda dodje vrijeme da ti poljubim ruku i krenem cestom
A do tada, probacu da ti kazem gomilu stvari od kojih
Bi moju vostanu masku klauna isprao samo tvoj dodir
Mozda sanjam da pokisli koracamo skupa po kisi dok
Drzimo ruku u ruci i sapcemo, i klizimo
Svemirom,mozda se i postidim,ako ponekad pomislim
Da pjesak na nasim dlanovima samo tako postane
Dovoljno cvrst da nas odrzi zajedno,ali oblake
Nije lijepo prizivati,ni kad donesu nesto bas lijepo
A ja cu cekati i brojiti minute jer dani su daleko..

Ulovi vjetar u krosnjama, tvoj zamak je i onako od metala
Da ne uspjevas ni disati kako treba a i samo nekada
Ta staza kojom nosis kriz, i ne ucini se tako poznato
Kao stoput predjena a igrica od koje je samo ostalo
Olovno ime isprane precice, i kad nju dodirnes
U momentu ostaris vise,nego za sve ove godine
Opet to je jedini put da neko u istom danu
Lahko privikne oci na i svijetlost i na tamu.

I jesi se zapitao ikada, kako da toliko ljudi
Provede zivot u istom dresu,a znoj im ne izjede grudi
Usivene u crvene subote, na reklamnom kalendaru
Ljudi zive zbog sitnica,a sitnice predamnom bas nestanu
I postanu krupne, jebiga, mozda je tako i sa ostalima
Al oni ne umiju sakriti, sve te stvari u blijedim obrazima
A kad sestre su dame, a braca zandari
U jednom djeljenju, citav svoj svijet napravis,
Onako djecije, ali ne pazis vise kada sam
Shvatis da su spilovi preskupi,za nove kule od karata
Svi ti izlizani dzokeri, vise nikom ne koriste i od svega
Ostane samo ime i sjecanje koje te vuce nazad u nekad
I jebiga, nakon toliko rijeci, nije ni cudo sto
Njihova tezina povuce tvoj brod na dno.

Tesko je porasti nekom u ocima,kad se tvoj svijet smanji
I stane na skolsku torbu isaranu imenima, i poneki slijepi papir
Na koji bacis sve svoje godine, ionako ih nemas puno jer
Ustvari one imaju tebe, i gadno je kad te drugovi ulove
S njima u rukama, pa poput lopova koji krade prvi put
Prospes bore po travi, i utopis liniju
Izmedju onog sto si bio, i onog sto sad si
Dobrodosla ljubavi,dobro mi se vratila i ostani
Zaboravi sta se desava, zaljubimo se po poslijednji put
Ovaj put bez sanse za povratak i sacekaj me tu
Kraj mojih olupina od snova,i nove polo majice
Dok princevi vriste jer pristevi prave varnice
I prsti sijevaju ispod majice maloljetne princeze
Ovo je danas,svijet bez sutra, gomila boja dok pritekne
U pomoc ocima,lakse je uzimati tripove.

Opet neka Flickr. sesija, naletio na mnogo kul set.

Klikni me!

Naletio na kul set na flickr-u. Mnogo kul art detalja, a i lijepo je gledati koliko se može biti inovativan i s limenkama.

Klikni me!

Dakle, ekstrakcija THCa iz trave u uljno stanje. Ovo nije prevod nekog howto-a nego metoda koju smo bas sinoc uspjeli izvest.

Requirements;

1. Trava (no shit, sherlock )
2. Medicinski alkohol (sto cisci, minimum 70 postotni)
3. Elektricno kuhalo ili grijalica
4. Komad fine tkanine i komad alu-folije

Procedura.

Smrvit travu u sto finiju formu, izbacit granje, sjemenke i ostala sranja. Pomjesat travu i medicinski alkohol, u omjeru tako da se dobije fina kasa, mulj, da nije presuho, a opet da ne pliva. Ostavit smjesu na miru par sati i svako malo promuckat / promjesat. THC se veze na alkohol, pa nakon perioda od par sati, alkohol ce izvuc kompletan THC iz trave.

Smjesu procijedit kroz fini komad tkanine u lonac / posudu za kuhanje. Ako je sve kako treba, u posudi trebate dobit zelenu tekucinu koja je kombinacija etanola i THCa. Posudu stavit kuhat na elektricno kuhalo, po mogucnosti uvalit layer alu folije izmedju radi bolje termalne discipacije. Temperaturu tekucine treba odrzavat na cca 70 stupnjeva, a ne smije se koristit plinsko kuhalo ili bilo koji drugi oblik prave vatre, jer prebrzo grije. Ovdje je caka da alkohol ima nize vreliste od THCa, pa ce na 70 stupnjeva alkohol isparavat lagano dok THC ostaje na mjestu. Kuhat dok se ne smanji volumen i dok se ne dobije uljasta, viskozna tekucina tamno zelene boje.

To ulje je vise manje cisto THC-bazirano ulje. Cistost ovisi o postotku medicinskog alkohola, kvaliteti same trave, omjerima i svemu, al i vec prvi put nakon ovog alkemicarskog zahvata mozete dobit zadovoljavajuc proizvod.

Ako previse ostavite na kuhanju, ulje se moze dodatno stvrdnut i postat muljevita substanca, koja je istog sastava ali je onda teze skladistenje i koristenje. Ako vam se to desi, samo dolijte jos malo etanola i opet prokuhajte, i dignite s vatre kad dobijete substancu zadovoljavajuce viskoznosti.

Koristenje : ulje THCa mozete pusit preko folije, radit koktele i raznorazna cudesa. Medjutim, najlakse je uzet obicnu cigaretu i lagano je namocit.

Utjecaj : Evo iskustva od sinoc. Uzeli smo saku prpe od prpe od lose trave. Dakle sama prasina. Iz nje, i jedno 3 dl etanola, smo izvukli volumen one plasticne bocice od kapi za oci. Procedura je trajala cijelu noc. Popodne smo svako udarili po jednu namocenu cigaru, i efekt je bio dobar : nisi ono klasicno napusen, al dobar osjecaj, uglavnom si “high”. Jedno par sati. Uljastog THCa imamo za jedno natopit 12tak duvana.

Znaci mi smo to pravili iz izvora koji ima jako malo THCa…prpe, i to lose prpe. Citao sam na netu da kad se pravi od pravog cvica (cvjetova), da ima po pet puta jaci efekt nego u klasicnom jointu.

Duvan natopljen THCom ima isti miris i okus. Jedino sta se vidi da je cigara natopljena u nesto tamno zeleno. Kad bi uzeli duvan za motanje i natopili ga THCom, malo osusili da nije premastan, nema nikakve vizualne razlike. Mozete doslovno zamotat sebi duvan nasred kafane, napusit se ko deva, bez da iko posumnja ista

U ovoj nasoj varijanti jedino je okus duvana bio malo slatkast, al ovaj moj kompanjon koji je vodja “projekta”, i dosta zna oko hemije, kaze da je to jer nije etanol otisao skroz nego ga je malo ostalo.

Eto, have phun and stay high
by Zare

Starci su solili more, i more im je izgrizlo stopala
Pa su svojim unucima pricali o mrezama i bovama
O samim ribama, o barkama, ostima, lovu
Ali ni jedan od staraca nije pricao o moru…

Bijesna je ova noc i svaka otkad sam ja s njom
Nozem urezao ime u drvo, i pojeo plod
I otada je svaki moj brodolom,postao toliko opor
Kad shvatim da me voda nije izbacila na onaj isti otok
I ispod istog drveta,pa i kad probam da pobjegnem
Svi brodovi mirisu na nju,pa se cesto porezem
O skliske palube, ti durbini ne zna?e mnogo jer ipak
Kad sebi priblizis nikog, ustvari sve što vidis je nista..
A tvoja marina je i suvise velika,da pronadjes svoju brodicu
Samo uz odsjaj valova, i urezano ime na kormilu
Kompasi podivljaju ponekad bez ikakvog razloga
I nadjes se na kraju svijeta, na otoku, ispod nekog drveta
Slusajuci topot necijih koraka..
Od svega ostanu svjetla svjetionika, radio i Daleka Obala..

„Poljubi me, iako znam da nisam ni snazan ni mlad, poljubi me..“

Naspem aceton u usta,i cujem vrisak boga
Nakon nove krigle krvi,poslao je andjela po ocat
I nova noc je gorka i ja ne zelim da vidim
Sta se desi kad bog naredi buli,da mu radi striptiz
Krvave šamije i stenjanje,vidjeces i sam da nocas
Najsvetije mjesto na svijetu,postaje tvoja soba..

Odmahni odsjaju,noc je baš duga kad se sjetiš sam
Svoje gluposti i gomile tvojih i tudjih svemira
Koji nastaju kad napišes neko ime na svojoj torbi
I to je onda tvoj svijet,iako se onda boriš
Da ga ne pobriseš korektorom,i samo napraviš novi
Postajes svjestan vremenom da ostariš kad nadjes svoj mir
Toliko da i ne mozes više voditi bitke.. i samo stojiš.

Zapleo sam prste u kose grada,i nestao sa zadnjim
Tiketom ikad kupljenim u podzemnoj iako znaš ti
Da si mi davno izvadila srce,i ti si ta jedina
Koja zna gdje je,i nebitno sto ne zeliš da
Ga uzmeš,ono je tvoje,i probaj se samo nekad sjetiti
Prelijepa neznanko,naših rijeci i koliko smo samo prešli mi
Koraka po nitima,a ponekad je samo jedan ples dovoljan
Da izadješ iz historije i nasmiješis joj se sa prozora
Neke nove hotelske sobe,s novom neznankom
I nove stanice,ispocetka zapecacene predajom.

Grad je ispran,i vise ne vrijede ta njegova vlakna
Ni njegove suze,ni njegova karma
I prezirem ovaj grad ja,gdje i danas taj
Tom Henks kruzi s puškom i vara na kartama
Dok se Alma smije proscima…

Hiljade svitaca u ovoj noci, su tvoji fenjeri..

Ne znam.Smrt je na dohvat ruke cim se rodis,ali isplati se zivjeti.Isplati se zivjeti zbog onih sitnica.Zbog one narukvice koju ti je dala ona,u prvom srednje..Zbog one platnene narukvice,zbog one zajednicke slike,zbog one kasete koju godinama nisi poslusao,ali je iz nekog razloga ne zelis baciti.Zbog svih onih stvari koje stanu u dzep onog izlizanog dzinsa, koji nije najbolji,ali ti je zbog neceg najdrazi. Isplati.

Jesi li ikad imao osjecaj,da fali samo jedna rijec da sve bude oke,da se sve fino sklopi,ali mjesto te rijeci ostavis prazninu u pjesmi.. A vec kad smo kod pjesmi, u koliko se njih zaista pronadjes?Zar je moguce da se i neko drugi osjeca kao i ja,ili je samo majstor,pa to sve zna reci rijecima?Ipak, mozda ja ne znam kako da izrazim ono sto je u meni,pa pokupim ono najblize,od nekog..

Zatripovao sam opasno ovih dana.

Oduvijek sam bio tvrdoglav, i imao svoj neki ponos.. Nisam htio nikoga da pitam za pomoc,sam sam gurao kroz sve,i polako padao. Ucinio sam stvari koje nisam trebao,sve zbog ponosa.Htio sam sebi da dokazem da mogu ostati isti,da mogu svima reci sve u lice,htio sam.. u stvari,dani su prolazili i sve je to bilo uzalud.. Izgubio sam gomilu drugova,upao u probleme, a ustvari,nikad to nisam bio ja.Ja sam postao ono,sto sam se uporno trudio ne biti – glumac. Ono sam sto sam mrzio,ono sto prezirem.
Ali,covjek se nekada mora promjeniti.

Sjeti se casova biologije,sjeti se one profesorice s naocalama, koja ti je blagim glasom rekla,da je sve u prirodi balans..Sjeti se! Da li doista mislis,da ces za svako dobro djelo,dobiti jos jedno,kao sto ti govore cim progovoris?Ne zelim da objasnjavam,ali vjerovatno ces shvatiti.. Ni jedno dobro djelo,ne prodje nekaznjeno.. Vjeruj mi da je tako.

Ponekad se zamislim,negdje u Egiptu.Kraj oaze,pod palminim drvetom,samo sjedim.. Vjetar salje zrnca pjeska u moju kosu,dok su mi usta prekrivena crvenim kariranim salom.Ne znam zasto,vjerovatno nikad necu saznati,ali mozda je to taj moj bijeg..Mozda je to onaj bjeli dio na yin-yangu, onaj balans prirode.

Ne nosim zastave,i necu ih nositi nikada.Smatram,da imam puno vise koristi ako ponesem samo koplje,mogao bih ga iskoristiti za napad,za odbranu,a i na kraju krajeva,ako dodje vrijeme da se taj covjek promjeni,lahko mi je na njega nabiti bilo kakvu zastavu.
Mogu na zastavu ispisati rijeci koje ce opravdati postupke,i truditi se da ne priznam sebi da moji postupci odavno ne opravdavaju rijeci..

Sudbina je jeben reziser.